Svaka osoba je, u određenom smislu, psiholog. Svi svakodnevno proučavamo druge ljude, njihove postupke i emocije, gradeći hipoteze i teorije ljudskog ponašanja u svojim mislima. Upravo su te hipoteze svakodnevna psihologija, koja se provjerava ličnim iskustvom osobe. Po čemu se razlikuje od naučne psihologije?
Prije svega, svakodnevna psihologija je konkretnija. Svakodnevno znanje vezano je za određenu situaciju ili određenu osobu. Nije uvijek moguće stečeno znanje primijeniti na drugu osobu. Zbog toga u svakodnevnom životu griješimo, griješimo u ljudima ili pogrešno predviđamo ishod situacije. Psihologija kao nauka, naprotiv, pokušava odvojiti svoje znanje od situacije, ona želi generalizirati tako da njene teorije mogu pokriti velika područja.
Osoba intuitivno stiče znanje o drugim ljudima. Nerijetko ponesemo bilježnicu sa sobom, zapisujući svaki korak sugovornika kako bismo ga razumjeli, i često si ne postavljamo takav cilj, već jednostavno komuniciramo. S druge strane, naučnik svoja znanja stiče prema određenom planu. Njegove metode su uvijek promišljene i što je moguće racionalnije.
Ali svakodnevno znanje o drugim ljudima dobivamo ne samo sami, direktno komunicirajući s ljudima. U tome nam pomažu i bajke, basne, izreke i poslovice, koje su stoljećima akumulirale ljudsko iskustvo, mijenjajući se s njim. Nauka koristi udžbenike i dokumentarce za prenošenje informacija.
Kao što je već spomenuto, svakodnevno znanje se provjerava. To znači da je teško razumjeti ispravnost svojih zaključaka bez pogreške. U naučnoj psihologiji metoda ispitivanja znanja je naučni eksperiment. Materijal dobijen tokom toga se shvata, provjerava, sistematizira i akumulira u okviru određene grane psihologije.
Znanstvena psihologija se ne bi pojavila i ne bi mogla postojati bez svakodnevne psihologije, ali samo njeno znanje definitivno nije dovoljno za razumijevanje cijele suštine ljudske psihologije.
