Za razliku od konstruktivne samokritičnosti, koja samo pomaže boljem izgrađivanju odnosa s drugima, određivanju životnih ciljeva i metodama njihovog postizanja, samobičevanje dovodi do depresije i depresije.
Šta je samokritika
Samokritičnost je sposobnost osobe da na svoje postupke gleda izvana kako bi utvrdila šta je ispravno urađeno, a šta nije. Ovo je dovoljno teško. Jer mnogi ljudi vjeruju da su greške koje čine rezultat djelovanja drugih, a ne vlastitih odluka. I za neuspjehe krive sve osim sebe. Sposobnost kritičkog sagledavanja svojih postupaka pomaže u suočavanju s tim. Njihova trezvena procjena pomoći će ubuduće da ne pogriješite. Napokon, devedeset i devet posto uspjeha ovisi isključivo o samoj osobi, a ne o ponašanju drugih.
Samokritika je dostupna samo snažnim ljudima. Oni koji su sposobni da adekvatno opažaju ne samo savjete izvana, već i sami mogu otkriti vlastite nesavršenosti.
Samokritika se odnosi i na sposobnost učenja od drugih. Osoba koja razumije da njegovi postupci nisu uvijek savršeni, sluša savjete drugih. Ali, istovremeno ih ne slijedi nepromišljeno, već se prilagođava svojoj situaciji. To mu pomaže da izbjegne neugodne trenutke, da uči ne samo iz vlastitog iskustva.
Šta je samobičevanje
Samobičevanje je destruktivan proces. Osoba krivi sebe za sve nevolje koje su zadesile porodicu, za sve probleme koji su se dogodili na poslu. Možda je u tome kriva neka njegova krivica. Ali nema smisla grditi se zbog pogrešaka koje ste počinili. Puno je pametnije trošiti energiju tražeći izlaz iz ove situacije. A samobičevanje to samo sprečava. Štetno je za samopoštovanje, osoba se uvjerava da od nje dolaze samo nevolje, nije ni za što dobar, nije u stanju utjecati na okolna zbivanja, može samo pokvariti itd.
Samobičevanje je čest simptom nekoga sa sindromom žrtve. Krivi sebe za sve neuspjehe koji se dogode, sažalijeva se, ali istovremeno ne poduzima ništa, pogoršavajući situaciju sve više i više.
Prvo pravilo u bavljenju samobičevanjem je shvatiti da je sve u vašim rukama. Nema smisla brinuti se o događajima koji su se dogodili, trebate uložiti sve napore kako biste život učinili uspješnijim u budućnosti. To je, u stvari, razlika između samokritičnosti i samobičevanja. Prvi je usmjeren na sadašnje i buduće događaje, osoba nastoji poboljšati kvalitetu života priznavanjem svojih grešaka. A samobibekanje djeluje kao omamljivanje, "ledi" osobu u stanju neuspjeha, ne dozvoljava joj da se razvija i ide dalje.
