Ljudi pišu pjesme o ljubavi prema životu, prema ljudima, prema Bogu. Za neke ispadnu vrlo dobri, za druge slabi, naivni. To je razumljivo i prirodno, jer je nivo vještine među ljudima različit. Postoje autori koji pjesme obraćaju sebi. Koji je razlog? Nemoguće je dati jednoznačan odgovor na ovo pitanje, jer sve zavisi od osobe.
Instrukcije
Korak 1
Zbog oštre promjene u hormonskoj pozadini, adolescenti sve doživljavaju previše pogoršano, postaju osjetljivi i ranjivi, sukobljavaju se s roditeljima, rodbinom i učiteljima. Čini im se da ih odrasli uopće ne razumiju, ravnodušni su prema njihovim problemima. Ako se ovome doda neuzvraćena ljubav, učenik može pasti u tešku depresiju, odlučivši da u životu nema sreće, da ga niko ne treba, da ga niko ne voli i ne razumije. Da bi izbjeglo ove opresivne misli, dijete sastavlja ljubavne pjesme upućene sebi. Takve pjesme su svojevrsni "lijek" za nastalu depresiju. Takva kreativnost govori o negodovanju prema vanjskom svijetu.
Korak 2
Može se dogoditi i suprotna situacija, na primjer, dojmljivi tinejdžer je toliko sretan, postigavši uzajamnost od voljene osobe, da ga preplave emocije, želi cijelom svijetu reći da je voljen. Tako dobivamo redove o ljubavi prema sebi. U takvim stihovima možete uočiti notu radosti i sreće.
Korak 3
U zrelijoj dobi to se može objasniti drugim razlozima. Na primjer, osoba iz nekog razloga ne razvija odnose sa rođacima, prijateljima i kolegama, ne može nikako urediti svoj lični život. Smatraju ga arogantnim, dok je jednostavno previše dojmljiv. Stvarajući ljubavne pjesme, čini se da autor bježi od neugodne stvarnosti, objašnjavajući svima ostalima da zapravo uopće nije arogantan, ima puno zasluga i ima zbog čega voljeti.
Korak 4
Postoje slučajevi kada autor stvara pjesme o ljubavi prema sebi, iskreno siguran u svoju neodoljivost, visoke kvalitete, šarm. Sebe smatra modelom, mjerilom svih vrlina. Takva se osoba uzdiže. Ovo je već križanac između najjačeg egoizma (na ivici egocentrizma) i mentalnog poremećaja.
