U modernom društvu mnogi ljudi rade u uredima i kompanijama kao menadžeri. Ljudi u ovoj profesiji moraju izvršavati veliki broj zadataka, komunicirati sa zaposlenima i sastavljati dugoročne planove. A ponekad se zaista trude da se stvari urade. Nedavno se pojavila nova bolest koja se naziva sindrom menadžera.
Još krajem 1980-ih američki istraživači skrenuli su pažnju na činjenicu da su menadžeri vjerovatnije od ostalih izloženi stresu i izgaranju. Sve ovo na kraju dovodi do ozbiljnih mentalnih i fizičkih zdravstvenih problema. Profesionalna bolest se počela nazivati menadžerovim sindromom. Ali to je tipično ne samo za ljude koji rade u uredu.
Prema statistikama, rizični su i oni čiji je rad povezan sa stalnim kontaktom s ljudima i emocionalnim stresom. To su svi medicinski radnici, socijalni radnici, prodavci, pravnici, nastavnici.
Ljudi u ovim profesijama postepeno gube motivaciju, često doživljavaju negativne emocije i mogu postepeno pogoršavati odnose ne samo sa kolegama, već i sa voljenima. Umor, osjećaj usamljenosti i gubitak samopoštovanja vrlo su česti.
Razlozi za razvoj menadžerskog sindroma
Radoholizam i nemogućnost uobičajenog pridržavanja rasporeda rada i odmora. Neredovno radno vrijeme, kratki odmori, rad vikendom ili danonoćno, brza hrana i stalne grickalice, nemogućnost napuštanja radnog mjesta čak i do toaleta. Sve to postepeno dovodi do toga da se psiha počinje urušavati, jer je tijelo stalno pod stresom i zapravo se nikada ne može potpuno opustiti.
Postoje studije na osnovu kojih je zaključeno da ako čovjekov odmor traje manje od mjesec dana, tada se tijelo ne može u potpunosti opustiti i oporaviti. Tek na kraju drugog tjedna odmora napetost počinje postupno popuštati, a oporavak započinje tek od trećeg tjedna. Malo se ljudi, posebno onih koji rade u uredima, mogu pohvaliti da se barem jednom godišnje u potpunosti odmaraju čitav mjesec.
Drugi razlog može biti taj što zaposlenici, kako bi dobili povišicu plaće ili novu poziciju, pokušavaju raditi što više i izdvajati se od ostalih. Zbog toga je kontrola nad nečijim postupcima višestruko ojačana, a koncentracija pažnje premašuje dozvoljene norme. U isto vrijeme, osoba zaboravlja na lične poslove, porodicu, odmor i zabavu. Sve njegove misli usmjerene su samo na dobivanje bonusa ili unapređenja.
Prekomjerni zahtjevi koje uprava postavlja svojim zaposlenima mogu takođe negativno utjecati na psihu i izazvati menadžerov sindrom. Ako su zaposlenici u stalnom strahu od kazne, čekaju ih novčane kazne, lišavanje bonusa i bilo koji njihov trud ostane neprimjećen ili neprocjenjiv, a zatim postupno, umjesto da rade nešto bolje, počinju to raditi sve gore, gubeći interes za bilo kojim poslom.
Svakodnevnim obavljanjem istih radnji i istih dužnosti, interes osobe za poslom postepeno će potpuno nestati. Radit će "automatski" i nitko neće čekati bilo kakve inicijative od njega.
Stalna komunikacija sa strancima ili nepoznatim ljudima. Ako je posao povezan s velikim protokom ljudi, iako osoba mora ostati pristojna i uljudna, u nekom trenutku može doći do sloma. Napokon, osoba nije mašina, ona ima svoje emocije, koje se ponekad ne mogu sakriti, a raspoloženje možda nije ružičasto svaki dan. Ali cijelo vrijeme morate biti u "masci", s osmijehom na licu, što stvara stalnu unutarnju napetost. Ako se to ne učini, zaposlenik može biti kažnjen novcem ili čak otpušten s posla.
Menadžerski sindrom može dovesti ne samo do mentalnih poremećaja, već i do provociranja bolesti poput dijabetesa, gastritisa, čira, hipertenzije i mnogih drugih.
Ključni simptomi sindroma menadžera
- Umor koji ne prolazi. Čovjek se čak i ujutro osjeća već umorno.
- Loš san ili nesanica. Poteškoće sa zaspanjem i buđenjem, noćne more.
- Stalne glavobolje, probavne smetnje.
- Gubitak osjeta okusa ili njihova promjena, gubitak vida, oštećenje sluha.
- Agresija ili apatija. Ovisnost o alkoholu ili drogama.
- Potpuna nespremnost za rad, nedostatak odgovornosti za svoje postupke. Osjećaj da posao koji radi nije nikome potreban i ne donosi nikakvo zadovoljstvo.
Kako liječiti
Liječenje treba biti sveobuhvatno, gotovo je nemoguće učiniti bez pomoći stručnjaka.
Potrebne su terapija lijekovima, psihoterapija i razne prakse koje obnavljaju emocionalno i fizičko zdravlje. Pored pravilne prehrane, pridržavanja dnevnog režima, dobrog odmora i sna.
Postoji mnogo načina da se problem riješi, ali individualni pristup čovjeku je uvijek važan.
