Općenito je prihvaćeno da je život taj koji jede ljubav u porodici: kućanski poslovi, mala djeca, dan mrmota i prljavi ogrtači. U stvari, ljubav u porodici nestaje kad nestane ljubavi žene prema sebi.
Žena bez ljubavi prema sebi izumrli je pogled, ovo je dosada pored nje, ovo je rutina i spuštene ruke muškarca.
Kad u ženi postoji ljubav prema sebi, ona zna kako se cijeniti i želi se brinuti o sebi. Želi se nasmiješiti, koketirati, isprobati nešto novo i oduševiti se. Ne umara se pitati se: šta ja sada želim i šta mogu učiniti za ovo, ko mi može pomoći u ovome? U principu, ona ne zaboravlja poželjeti barem nešto u ovom životu.
Kada žena ima ljubav prema sebi, ona ima ljubav prema čitavom svijetu, prema svim ljudima oko sebe. I možete to osjetiti, mami, želite dodirnuti ovu unutrašnju radost. Njezina toplina i radost postaju ona misterija koju želim riješiti: što je s njom ono što ja nemam? Kako ona to radi? Zbog čega je takva? Šta ako mogu i to? I ovo postaje energija kojoj svi oko sebe intuitivno gravitiraju.
Kada žena ima samoljublje, nijedan prljavi ogrtač ne može promijeniti stvarnost koju oko sebe stvara svojim postojanjem. Želite biti pored nje, bez obzira na to što ima na sebi, ima li manikir i koje nevolje svakodnevno prevladava.
Kad žena ima ljubav prema sebi, nije je briga voli li je neko drugi ili ne. Već je ispunjena ljubavlju i njoj je u potpunosti dosta. Ali na najparadoksalniji način, tada je drugi počinju voljeti. Uključujući i, prije svega, vlastitog muža.
Ljubav žene prema sebi je garancija svakodnevne nježnosti i brige njenog supruga. Njezin osmijeh i vedrina čine ono što muškarca čini još sretnijom kako bi i sam bio zadovoljan ovom srećom. Svakog dana i svake minute.
