Koncept graničnog stanja zajednički je za psihologiju, psihoterapiju i psihijatriju. Često ga možete čuti na televiziji ili u filmovima, ali bez objašnjenja. Pa, šta je iza toga?
Granični koncept
Pojmovni aparat takvih područja znanja kao što su psihologija i psihijatrija uključuje koncept granične države. To je zajedničko ovim naukama, jer leži na granici između njih. Otuda i prisustvo u terminu korijenske "granice" (konvencionalno).
Psihologija ustupa mjesto psihijatriji upravo tamo gdje se pojavljuje koncept devijacije. Oni se u osnovi razlikuju po tome što se psihologija bavi normom, a psihijatrija patologijom. Međutim, u svijetu ljudi i njihove psihe sve nije tako transparentno i matematički jednostavno kao u prirodnim naukama. Ne postoji jasna granica između normalne osobe i psihopate, stoga postoji koncept granične države. O njemu razgovaraju kad osoba i njegovo ponašanje više ne odgovaraju u potpunosti normi, ali prerano je govoriti o patologiji. Takva osoba balansira na tankom i krhkom užetu granice između norme i odstupanja od nje. Jedan od najjasnijih znakova da je osoba još uvijek normalna je njena svijest o neadekvatnosti svog ponašanja. Potpuno poremećena psiha neće dopustiti nositelju da shvati svoju manu.
U psihologiji, u dijelu karakterologije, postoji koncept naglašene ličnosti. Koristi se za procjenu ozbiljnosti karaktera. Svaka normalna osoba, kao nosilac psihe, ima karakter koji je izrastao na osnovu urođenog temperamenta i stekao u procesu razvoja i odgoja. Neke karakterne osobine kod različitih ljudi mogu biti posebno izražene. U ovom slučaju, psiholozi govore o vrsti naglašavanja karaktera određene osobe. Naglašavanje ličnosti manifestuje se samo u životnim situacijama specifičnim za nju. Postoji jedanaest opcija za naglašavanje likova (prema teoriji A. E. Lichka).
Da li je naglašena ličnost norma?
Psihopatija ili odstupanje započinju tamo gdje akcentuacija završava. Slika prikazuje kako ozbiljnost nekih karakternih osobina može proći kroz faze norme i patologije. Međutim, norma uključuje prosječnog lika zaglađenog profila i naglašenog lika s nekim izoštrenim osobinama ličnosti. Oboje su sasvim normalni. Inače, većina istaknutih ličnosti bile su naglašene ličnosti, a često čak i u pograničnoj državi. Samo ekstremna ozbiljnost pojedinih karakternih osobina, lišena svijesti i koja se ne manifestira u pojedinačnim situacijama, već u svim sferama čovjekova života, gubi naslov akcentuacije i postaje patologija, prošavši kroz granično stanje.
