Vrtna terapija (vrtna terapija) je vrsta prevencije i rehabilitacije psiholoških i fizičkih smetnji korištenjem biljaka.
Vrtna terapija je slabo proučeno područje i psihologije i medicine. Međutim, već je utvrđena veza između upotrebe hortikulturnih aktivnosti osobe i poboljšanja njenog mentalnog zdravlja.
Časovi vrtne terapije održavaju se, kako u botaničkim vrtovima, tako i na drugim mjestima bogatim njihovom vegetacijom. Pristupačno baštovanstvo omogućava čovjeku da proširi svoje granice i riješi se prepreka koje mu stoje na putu. Sam početak vrtlarenja već znači da se osoba pridružila društveno korisnim aktivnostima. Ovo može biti prvi korak ka njegovoj prilagodbi u društvu.
Mnogo različitih vrsta biljaka pomažu u stimuliranju i razvoju ljudskih osjetilnih osjetila, njihovih taktilnih osjeta. Ovo je vrlo važno za osobe sa fizičkim invaliditetom, osobe sa invaliditetom. Sve one vizuelne slike koje okružuju osobu u vrtu blagotvorno djeluju na njeno unutarnje psihološko stanje.
Sposobnost uzgoja nove biljke daje čovjeku nadu i vjeru u dobro. Pojavljuje se motivacija za dalje aktivnosti. Zdrav rast cvijeta daje čovjeku samopouzdanje, povećava samopoštovanje.
Vrtna terapija takođe pomaže u kognitivnoj sferi osobe. Da biljka ne bi umrla, potrebno je naučiti kako se o njoj brinuti. Stjecanjem novih znanja osoba razvija inteligenciju, trenira pamćenje, uči usmjeravati svoju pažnju u pravom smjeru.
Općenito, vrtlarenje smanjuje stres na minimum, ublažava depresiju i agresivno ponašanje. Boravak na otvorenom uvijek je koristan i za fizičko i za mentalno zdravlje.
