Mnogi su stručnjaci sigurni da su siromaštvo ili bijeda svojstveni čovjeku od ranog djetinjstva. I za to postoje mnoge potvrde u ličnim pričama onih koji traže savjet od psihologa. Riječi "nevolja" i "siromaštvo" imaju isti korijen, pa vrijedi razmisliti o tome zašto osoba sebi stalno privlači nevolje i osuđuje se na siromaštvo ili bijedu.
Siromaštvo, siromaštvo, poput bogatstva, prije svega je unutrašnje uvjerenje da osoba zaslužuje upravo takav život kakav živi sada. Takva uvjerenja diktira naš um programiran od djetinjstva, što znači da su bogatstvo i siromaštvo samo stanje ljudskog uma i misli u glavi.
Od rođenja čovjek doslovno upija informacije o okolini i okolini u kojoj neprestano živi ili je već duže vrijeme. Bez obzira je li okoliš loš ili dobar, naša podsvijest apsorbira sve što se događa čitav život.
Kada se dijete rodi, to je osoba sa svojim jedinstvenim karakterom, ali postepeno se od uticaja roditelja, vrtića, škole, prijatelja počinju formirati određena uverenja i ideje o svetu oko njega. Ako je dijete od ranog djetinjstva okruženo siromaštvom i usađene su mu sve navike siromašne osobe, tada postoji velika šansa da kao odrasla osoba neće moći pobjeći od siromaštva i da će ostati u svijetu koji su oblikovali okolina i roditelji.
Postoji samo nekoliko glavnih razloga zašto osoba postaje taocem genetskog siromaštva i siromaštva.
Životna sredina
U porodici u kojoj stan nikada nije smio ni promijeniti okolinu, preurediti namještaj ili kupiti barem nešto novo, nije obraćala pažnju na čišćenje, održavanje reda i čistoće, dijete će se odgajati u ograničenim uvjerenjima. Uvjerit će se da nije dostojan ničega drugog, a čak i ako počne raditi danonoćno, to neće dovesti do činjenice da će se nešto promijeniti u njegovom okruženju.
Prljavo neočišćena soba, stalni kolaps u stanu neće stvoriti uvjete za promjenu ne samo u materijalnom prostoru, već i u mislima. A ako čak i u svojim mislima osoba ne prizna da se može riješiti prljavštine i siromaštva, tada će sve njene akcije biti usmjerene samo na preživljavanje u uvjetima u kojima se nalazi.
Nespremnost da trošite novac na sebe
Uvjerenje da osoba ne može potrošiti ni dodatni peni na sebe formira se također od djetinjstva. Ako je dijete uvijek bilo ograničeno u svemu, nije kupovalo dobro, nove stvari ili igračke, pozivajući se na činjenicu da u porodici nema novca, tada će sintagma "nema novca" zauvijek ostati u djetetovoj glavi i postepeno će prestat će se brinuti o sebi i čak zatražiti nešto sitno.
Odraslom odraslom osobom takva osoba više ništa ne očekuje i čak ni ne pokušava postati sretna. Kupujući odjeću jednom zauvijek, kao što su to radili njegovi roditelji ili djedovi i bake, možda nikada neće potrošiti suvišnu kunu na sebe, pokušavajući uštedjeti na svemu, samo iz jednog razloga: "bez novca". Ovo vjerovanje ima puno veze s genetskom bijedom i siromaštvom.
Ograničite se u svemu
Možda se neki još sjećaju vremena (a neko još uvijek živi u njima) kada su ljudi kupovali nešto za buduću upotrebu ili "za svaki slučaj". U stanovima bi se moglo nakupiti puno nepotrebnih stvari, koje je šteta baciti, a nigdje koristiti.
Smatra se da je svjetonazor većine sovjetskih ljudi odgovarao gledištu siromaha ili prosjaka. Bilo je nemoguće ili zabranjeno kupiti puno, tako da ljudi odgajani u to doba još uvijek mogu održavati ovu viziju i ograničiti se u svemu, privlačeći na taj način siromaštvo, a ne bogatstvo.
Programiranje siromaštva
Nekim ljudima je trošenje novca na sebe jedan od urođenih strahova. Ako je djetetu stalno nešto uskraćivano, onda se isprva vrijeđalo, a onda se naviklo na to da je uglavnom bilo nedostojno za bilo što novo i da nije imalo pravo na bilo kakve poklone. Dalje, dijete prestaje vjerovati da može nešto promijeniti u svom životu, čak ni ne pokušava otkriti svoj potencijal i vjerovati u svoje mogućnosti. Osoba programirana za siromaštvo ne može samostalno izaći iz začaranog kruga i početi djelovati.
Vrijedno je zapamtiti da niko nije kriv za to što je osoba u nevolji ili moli. Iako će uvijek naći gomilu izgovora zašto ne može postati bogat ili barem zaraditi sebi pristojan život. Ali izgovori su način da ostanete siromašni ili siromašni, skrivajući se iza stalnih sumnji, lošeg raspoloženja, depresije ili nečeg sličnog. Nažalost, ovo neće osobu izvući iz siromaštva. Ali nije sve tako tužno. Bit će razloga - bit će rješenja. Ako se sami ne možete riješiti programiranog siromaštva, može vam pomoći stručnjak koji radi na polju psihologije ličnosti.
