William Shakespeare rekao je da je san "glavna poslastica na noćnoj gozbi", a John Keats ga je uporedio sa slatkim ponoćnim melemom. Romantični engleski, uprkos uzvišenom slogu, vrlo je tačno uočio važnu ulogu sna u životu svake osobe. Ali često se dogodi da čim čovjek ugasi svjetlo i zavuče se pod toplu deku, čitav roj opsesivnih misli upada u um, koji ne ostavlja samog i ne daje priliku da zaspi. Opseg obuhvaćenih tema je velik, ali jedno ostaje nepromijenjeno: potpuno je nemoguće spavati s takvom moždanom aktivnošću.
Jutro je mudrije od večeri
Poznata ruska poslovica pogađa pravo u metu. Večer, a posebno noć nije najbolji trenutak za donošenje odluka i, općenito, za bilo kakve važne stvari, jer se u to vrijeme u ljudima bude strahovi i osjećaji, pojavljuju se uznemirujuće i uznemirujuće misli. Ujutro se takve brige i razmišljanja mogu činiti potpuno beznačajnim ili čak apsurdnim, ali noću je njihova važnost toliko velika da čovjek ne može zaspati, beskrajno razmišljajući o istoj stvari u krugu.
Sve je u stresu
Prema većini psihologa, posebno Haroldu Bloomfieldu, profesoru psihologije na Institutu Union u Cincinnatiju, glavni uzrok nesanice je "stres povezan s dnevnim problemima". Kad je osoba uznemirena, hormoni koji aktiviraju budnost, poput adrenalina, ulaze u krv u velikim količinama. Čini se da se osoba nalazi u ekstremnoj situaciji, tijelo se napinje, puls se ubrzava, srce počinje brže udarati. Kakav san ovdje! Tako, izgubivši priliku za odmor, ljudi počinju da se iste misli vrte u krug, pokušavajući se nositi sa onim što se tokom dnevnog svjetla nije moglo riješiti. Ponekad se takvo stresno stanje odugovlači i dovodi do depresije, tada nesanica postaje kronična, a problem poremećaja spavanja mnogo je ozbiljniji nego što se čini.
Udahni izdahni
Malo je ljudi sada bez stresa. Ali što možete učiniti da dnevni problemi ne ometaju pravilan san noću?
Jedna od najracionalnijih ideja je odvojiti vrijeme za rješavanje nakupljenih problema popodne ili kasno popodne, na primjer, nakon večere. Zapišite probleme na papir i pokušajte smisliti inteligentna rješenja za svaki od njih. Vjerujte, 20-30 minuta bit će vam dovoljno da pronađete izlaz iz većine "nerješivih" situacija, oko kojih ćete se boriti u ponoć.
Drugi način suzbijanja opsesivnih misli prije spavanja je razmišljanje o nečem dosadnom, poput brojanja ovaca ili recitiranja poezije napamet. Nekima pomaže listanjem glavnih gradova ili datuma istorijskih događaja.
Većina se psihologa slaže da se, da biste izgubili kontrolu nad mislima, morate opustiti. To može biti i opuštanje mišića (napetost, a zatim sporo opuštanje mišića tijela), i meditacija (na primjer, disanje) ili čak auto-trening sa vizualizacijom ugodnih slika koje doprinose opuštanju.
Ako mislite da su vaši problemi sa spavanjem već postali ozbiljni, vrijedi napraviti elektroencefalogram i kontaktirati Centar za psihosomatiku za pomoć stručnjaka.