Kako si možete pomoći u suočavanju s lošim uspomenama koristeći psihološke metode? Mi smo stvarni ljudi i niko nije savršen. Stoga nema potrebe za dramatizacijom, već si pokušajte pomoći.
Loši i dobri događaji događaju se svakom od nas. Ali mi imamo u vidu loše događaje duže nego dobre. A ako nam se nešto loše i glupo dogodilo u javnosti, onda se naša briga po tom pitanju udvostručuje. Svaki put, pomičući se kroz sjećanja na ovo, svojom maštom dodajemo svijetle boje i nagađamo drugima kako su reagirali na ovo i što su mogli pomisliti. Ili još gore, mislimo da se oni svega ovoga sjećaju jednako jasno kao i mi. Ali to nije slučaj. Nitko vam neće toliko negativno zadržati negativ u vašem pamćenju, uživajući u svakom detalju. Ne trebate se ni naprezati oko toga. Sve njihove sramote su na pretek, nemaju razloga i nemaju se gdje zadržati u svom i vašem sjećanju.
Vrijeme briše jasne granice i detalje onoga što se dogodilo, ostavljajući samo samu činjenicu da se dogodilo. A s vremenom ljudi mogu sumnjati da li se to dogodilo s vama ili s nekim drugim. Da biste se lakše riješili lošeg pamćenja, možete koristiti jednu od najjednostavnijih psiholoških tehnika, ali, bez obzira na to, vrlo efikasnu. Na primjer, uzmite prazan papir i počnite ga škrabati. Umnožite sliku onoga što se dogodilo u vašem pamćenju, počnite hodati po listu, dok traje proces prisjećanja, ne skidajući ruke s lista. Kad završite, pogledajte papir, na njemu će biti ružno zakrivljenih škrabotina, ružni su koliko i sama memorija. Uzmite ovaj papir u obje ruke, koncentrirajte se i zgužvajte ga na silu. Zatim ga baci u smeće. Ovako ste ovo svoje sjećanje bacili u smeće. Nakon toga, trebate se nečim nagraditi ili vas odvući nešto ugodno. I uvijek se moramo sjetiti da nismo roboti, već živa bića i da niko od nas nije savršen do te mjere da mu se takvi trenuci ne događaju.
