Postoje četiri vrste adaptacije. Razlikuju se u kvalitetu i stepenu adaptacije osobe u društvu i na sebe. Da bi život bio pun, bogat i zadovoljavajući, potrebno je težiti potpunoj, sistemskoj prilagodbi.
Domaći psiholog A. A. Rean je identificirao četiri vrste adaptacije koristeći dva kriterija: unutarnji i vanjski.
- Ako je osoba prilagođena unutarnjem kriteriju, to znači da se slaže sa sobom, slijedi svoje želje i ostvaruje svoje vrijednosti u ponašanju.
- Ako je osoba prilagođena prema vanjskom kriteriju, to znači da njeno ponašanje odgovara normama društva u kojem živi. On rješava socijalne probleme, ne krši zakon i ne protivi se tradiciji društva.
AA. Rean vjeruje da kompletnu (sistemsku) adaptaciju karakterizira prilagodljivost u smislu internih i eksternih kriterija. To znači da osoba koristi društvu ostvarujući sebe, svoj potencijal. Takvu osobu možemo nazvati samoaktuelizujućom ličnošću.
Ako osoba živi bez pristanka sa sobom (ide na nevoljen posao, u bolnoj je vezi za nju, ne može naći hobi po svom ukusu itd.), A istovremeno ne koristi društvu (proizvod njegovog rada je nije tražena ili je potpuno odsutna), - to znači da je ličnost potpuno neprilagođena. Svaka osoba doživi privremeno stanje potpune neprilagođenosti tokom životnih kriza.
Pored dvije krajnje mogućnosti - sistemske adaptacije i potpune neprilagođenosti - postoje dvije posredne:
- Imaginarna adaptacija po unutrašnjem kriteriju.
- Imaginarna adaptacija prema vanjskom kriteriju.
U prvom slučaju, osoba živi po vlastitim pravilima, ali istovremeno ne uzima u obzir norme društva. U najboljem slučaju izgleda kao crna ovca. U najgorem slučaju, shvata se kao zločinac. "Voli se, kihaj na sve." Ali uspjeh u ovom slučaju nije za očekivati.
Drugi slučaj je češći. Izvana se čini da je osoba prilagođena: ima pristojan posao, dobro se oblači, ima porodicu i prijatelje. Ali istovremeno osjeća prazninu, besmislenost u životu. On nema svrhu. Povlači kaiš, ali ne može se izraziti, ne može se ostvariti. Život takve osobe lišen je boja ili je, naprotiv, ispunjen svijetlim mrljama događaja, ali oni ga zapravo ne nadahnjuju, već mu samo dopuštaju da ubije vrijeme i riješi se dosade.
U različitim životnim periodima proces adaptacije odvija se na različite načine. Svaka osoba može biti u bilo kojem od četiri opisana stanja adaptacije.
Međutim, potrebno je težiti stanju sistemske socijalne adaptacije, što podrazumijeva razumijevanje sebe, razvijanje svojih potencijala, ali na takav način da daje značajan doprinos pozitivnom razvoju društva.
