Adolescencija je najteže i najspornije razdoblje u životu svake osobe. Dijete tek počinje shvaćati da nije malo i da ga roditelji gledaju kao na veliku odraslu osobu.
Zapravo, gotovo se svi roditelji ludo plaše ovog perioda u životu svoje djece, jer se sjećaju sebe i već se mentalno pripremaju za veliki broj problema. U stvari, djeca su još više zabrinuta u to vrijeme. Pa, kakva se psihologija krije u adolescentima?
Neki psiholozi ovaj period nazivaju adolescencijom, kada osoba prolazi fazu svog psihološkog i fizičkog razvoja od djetinjstva do adolescencije. Smatra se da ovaj period kod djece traje oko deset do petnaest godina. Ali ponekad se, ovisno o individualnim osobinama djeteta, može dogoditi i prije deset godina, a i mnogo kasnije. Zašto je periodu puberteta dodijeljeno toliko prostora u razvojnoj psihologiji i zašto je adolescencija najozbiljnija starosna kriza?
Prvo, jer je u ovom dobu dijete podložno mnogim vanjskim promjenama povezanim s ljudskom fiziologijom. Drugim riječima, dijete počinje pubertet u dobi od 13-14 godina. A ovo je, kao što znamo, vrlo važna komponenta ljudskog tijela.
Drugo, dijete se mijenja ne samo fizički i hormonalno, već i psihološki. Njegova svijest, razmišljanje se mijenja i sve "nevolje" adolescenata iz toga. Vrlo im je teško razumjeti što im se događa, a često ta pobuna izađe na vidjelo.
Kako započinje ovo složeno i višeznačno razdoblje? Prije svega, u ovom dobu počinje se stvarati veliki broj različitih hormona. Potiču razvoj mnogih sistema u djetetovom tijelu, razvijaju mozak, mišiće i kosti. U periodu adolescencije djetetovo samopoštovanje raste, dolazi do spoznaje da je osoba poput svih ostalih članova društva. Naravno, svi žele, i roditelji i nastavnici, i sama djeca, da adolescencija uvijek završi dobro i povoljno za djetetovu samosvijest.
