Šta je depresija? Ona je, za razliku od prihvaćene u svakodnevnom životu, mentalna bolest, praćena brojnim pritužbama.
Stabilno depresivno raspoloženje, inhibicija djelovanja i razmišljanja, gubitak interesa za okolinu, kao i različiti fizički simptomi poput nesanice, oštećenja ili gubitka apetita, sve do pojave bolnih stanja, svi su mogući znakovi depresije.
Većina ljudi s depresijom prije ili kasnije razvije misli o samoubistvu, što rezultira 10 do 15% samoubojstva.
Depresivna stanja se ponavljaju godišnje. Vrhunac bolesti javlja se u starosnoj grupi od 30-40 godina. Vjerovatnoća da će tokom života razviti depresiju je 7-18%, dok je kod ženske populacije dvostruko veća vjerojatnost da će razviti ovaj poremećaj od muškaraca.
Mnogi bolesni ne idu liječniku. Neki su zbog neznanja, drugi zbog osjećaja srama ili pokušaja represije, boje se priznati da imaju bolest. Međutim, često zbog različitih simptoma liječnici ne otkrivaju depresiju, jer nemaju svi jednako dovoljno psihijatrijskog iskustva da brzo prepoznaju bolest.
Brza i pravodobna dijagnoza čini položaj pacijenta daleko od beznađa. Posljednjih decenija nije učinjeno tako malo za terapiju, što rezultira time da se više od 80% pacijenata može dobiti efikasnom dugotrajnom njegom. Utoliko je važnije da se provodi edukativni i informativni rad koji otkriva suštinu bolesti, jer može uhvatiti sve, bez obzira na dob, spol ili socijalni status.
O unipolarnoj depresiji govori se kada depresivne faze još nisu manične prirode. Ako postoje takvi znakovi kao što su depresija, apatija, nezainteresiranost za ono što se događa, kao i faze pretjerano povišenog raspoloženja s tendencijom udaljavanja (manija), onda govorimo o bipolarnoj depresiji. U oko 20% pacijenata bolest je bipolarna.
Posljednjih godina postoje neki pokazatelji da bipolarni poremećaji s blagim maničnim simptomima mogu ostati neprepoznati. Manije u čistom obliku bez depresivne faze su rijetke i čine oko 5%.
