Ogorčenost je eksplozivan koktel bijesa, sažaljenja i neostvarenih nada. Uvrijeđena osoba se postepeno uništava iznutra, ponavljajući situaciju u svojoj glavi koja je postala uzrok razočaranja.
Zašto se ljudi vrijeđaju?
Ogorčenost je osjećaj koji upija čovjeka iznutra. Zasnovan je na neopravdanim očekivanjima, samosažaljenju i bijesu prema počinitelju koji je počinio nepravedne radnje. Ljudi se mogu uvrijediti na sve što žele, zamjerajući "zlikovskoj sudbini", one oko sebe, pa čak i sebe same.
Psiholozi kažu da taj osjećaj dolazi iz djetinjstva - dijete koje pati od nedostatka komunikacije s porodicom ili prijateljima počinje se vrijeđati, pokušavajući tako izazvati reakciju drugih. Isto se može reći i za neuspješne pokušaje samotvrdanja, na primjer, odrasli nisu cijenili trud djeteta, nisu ga na vrijeme pohvalili itd. Dijete se vrijeđa kako bi promijenilo tok događaja, skrenulo pažnju na sebe.
U umu zrele osobe ogorčenost nastaje kao odgovor na uvredu, tugu, podsmijeh, negativne povratne informacije, ignoriranje zahtjeva, kao i nanošenje tjelesne ili mentalne boli. Uvrijeđena osoba želi promijeniti odnos prema njoj, na primjer, više uzeti u obzir njegovo mišljenje i želje, pokazati više pažnje. Ljudi to često nikada otvoreno ne priznaju, radije demonstrirajući ogorčenost na neverbalni način: pogledom, nespremnošću da razgovaraju sa prestupnikom ili ga čak vide.
Zašto je štetno biti uvrijeđen?
Ogorčenost je zapravo duboko potisnuti bijes, zapravo usmjeren prema unutra, a ne prema van, pa je vrlo destruktivan. Uz pomoć ledene tišine i prezirnog pogleda, uvrijeđena osoba pokušava „kazniti“svog počinitelja tako da shvati da je pogriješio i pokaje se.
Međutim, opetovano ponavljajući situaciju u glavi koja je uzrokovala bol, "žrtva", prije svega, kažnjava sebe. Čini se da ogorčenje štiti naše samopoštovanje, ali ovo je lažno. Povećava razdražljivost, kvari raspoloženje, čini vas da svijet gledate crno-bijelo. Štoviše, ovaj bolni osjećaj često ometa racionalno razmišljanje i donošenje ispravnih odluka.
Ako se ogorčenje ne zaustavi na vrijeme, ona može postati rodonačelnica osjećaja poput osvetoljubivosti i mržnje. Neki medicinski stručnjaci tvrde da kronične pritužbe mogu dovesti do ozbiljnih, pogubnih bolesti poput raka jetre i ciroze. Opraštanje može pružiti olakšanje ovoj depresivnoj nevolji. Opraštajući svom prestupniku, "žrtva" stiče slobodu.
