Komunikacija s drugim ljudima je nužni uvjet za ljudski razvoj. Zahvaljujući komunikacijskom procesu, razmjenjuju se znanje i iskustvo, a kao rezultat različitih rasprava otvaraju se novi načini rješavanja različitih problema.
Teško je zamisliti život bez komunikacije. Mogućnost razgovora s drugim ljudima, razmjene informacija s njima ne samo da svijet čini raznolikijim, već je i garancija duhovnog, mentalnog i moralnog razvoja osobe. Moderno društvo ne može se zamisliti bez komunikacije.
Razmjena iskustva i znanja
Komunikacija je neophodna za razvoj ličnosti, jer osobi dodaje iskustvo. Jedan pojedinac na ovaj način može iskusiti više od vlastitog života i ere. Zahvaljujući komunikaciji, on i društvo u kojem živi obogaćeni su iskustvom onih oko sebe i onih koji su ranije živjeli.
Komunikaciju smatrajte više od pukog razgovora uživo. Kad čitate knjigu, čini se da čujete riječi njenog autora. Isto vrijedi i za mnoge vrste umjetnosti, medije. Ljudi svoja znanja, misli i ideje prenose na razne načine.
Ako je jedna osoba potpuno izolirana, zaglavit će u jednoj fazi razvoja. Što više informacija pojedinac dobije od drugih, to više šansi ima da naraste iznad sebe.
Uobičajena iskustva
Zahvaljujući komunikaciji, osoba se ne samo intelektualno razvija, već postaje i moralno bogatija. Moralno iskustvo prenosi se i komunikacijom. Kada jedan pojedinac dijeli svoje misli i osjećaje s drugim, govori o svojim svakodnevnim situacijama, on tako prenosi informacije o tome kako se može postupati u određenoj situaciji i kakve posljedice mogu dovesti do određenih radnji.
Samo putem komunikacije osoba može naučiti o osjećajima poput ljubavi, prijateljstva, uvažavanja, simpatije, simpatije. Doživljava puno emocija čiji se spektar sve više širi. U svakom poznanstvu možete otkriti novi svijet, drugu galaksiju i sve to zahvaljujući komunikaciji.
Prilika za diskusiju
Uz pomoć komunikacije, osoba se razvija i zato što može čuti alternativno mišljenje o određenom pitanju. Bez mogućnosti da razgovara o nekom važnom pitanju i stekne gledište drugačije od svog, pojedinac stekne naviku razmišljanja usko i jednostrano. Ponekad je pogled izvana jednostavno neophodan za objektivno sagledavanje okolnosti i razumijevanje strategije za daljnje akcije i razvoj.
Mišljenje drugog pojedinca takođe nije konačna instanca, ponekad se istina dobije kroz dugu raspravu, koja ne bi bila moguća bez komunikacije. Ispada da bi se bez argumenata i razgovora pojedinac dinstao u vlastitom soku i razvijao bi se mnogo sporije.
