Među onima koji imaju sklonost ka samoubistvu, nije svima potrebna pomoć psihijatra, koja je posebno usmjerena na sprečavanje samoubistva. Činjenica je da su često pokušaji samoubistva demonstrativni i sredstvo manipulacije ljudima.
Osoba koja neprestano prijeti svojim najmilijima da će izvršiti samoubistvo zapravo će izvršiti svoju prijetnju: o tome svjedoči barem činjenica da otvoreno izjavljuje svoju namjeru. Ipak, "demonstrativno samoubistvo" može ići prilično daleko i čak dovesti do smrti, ali čisto slučajno. Na primjer, skačući na prozorskoj dasci i prijeteći da će se baciti na ulicu, osoba se može nepažnjom provući i zaista pasti. S takvim ljudima je, naravno, potreban i rad psihijatra, ali nimalo posao koji treba istinskim samoubistvima.
Ako izuzmemo i razne vrste mentalno oboljelih, tada se stvarno krizna situacija kod mentalno zdravih ljudi najčešće događa s takozvanom socijalnom dezintegracijom ili neprilagođenošću.
Sukob s ljudima koji su značajni za osobu koja pripada njenom socijalnom okruženju (u porodici, na poslu, u krugu istomišljenika), oštećenje ličnog dostojanstva, gubitak voljene osobe, neizlječiva bolest - sve to faktori mogu dovesti do situacija koje se čine bezizlaznima, jer prekidaju mikrosocijalne veze koje su čovjeku potrebne da bi se osjećala značajnim u svom životu. Kao rezultat, pojavljuje se osjećaj očaja koji prelazi u duboku depresiju, u kojoj se mentalne sposobnosti smanjuju, a osoba više ne vidi nikakvo drugo rješenje za situaciju, osim svoje smrti.
