Različiti ljudi različito doživljavaju usamljenost. Neko vidi potrebu za tim osjećajem i može mirno biti sam. A neki možda i ne razmišljaju o tome. U svakom slučaju, prije ili kasnije, osoba se suoči s tim stanjem. Neophodno je ne izgubiti glavu i zadržati prisebnost. Istorija zna mnogo slučajeva kada su ljudi poludjeli od samoće.
Instrukcije
Korak 1
Prije svega, svoju samoću morate shvatiti kao životnu fazu. Nema potrebe nagađati o uzrocima i posljedicama. Shvatiti suštinu samoće već je veliki uspjeh. Podsjetite se samo da nije beskrajno i da je sve gotovo u jednom trenutku. Recite sebi da se možete nositi sa svojom usamljenošću, da ste jaka osoba. Ne paničite.
Korak 2
Sljedeći korak je odvratiti pažnju. Ako stalno razmišljate o samoći, bez obzira koliko ste jaka osoba, ona će vas početi svladavati. U ovom trenutku možete razmišljati o hobiju. Morate pronaći aktivnost u koju možete u potpunosti uroniti. I trebate roniti glavom. Ne biste se trebali baviti drugim mislima. Bavite se mukotrpnim poslom koji zahtijeva ustrajnost. Ili se, naprotiv, krećite što je više moguće. Eksperimentišite s različitim hobijima.
Korak 3
Tokom samoće otvara se prilika za samospoznaju i samorazvoj. Počinjete da čujete „unutrašnji glas“, razmišljate drugačije, mijenjate se, odrastate. Usamljenost će vam pomoći da svijet i sebe vidite iz druge perspektive. Možda ćete početi razgovarati sami sa sobom. Ovdje je vrlo važno držati se unutar granica i ne dopustiti sebi donošenje odluka na osnovu svađe sa sobom. Možete dobiti savjet od sebe, ali nikako rješenje. To može biti preplavljeno mentalnim poremećajima.
Korak 4
Vrijedno je spomenuti pomoć psihologa. Slobodno idite kod stručnjaka i razgovarajte o svojim osjećajima i osjećajima. Kada nema dovoljno unutarnje snage, tada ih treba uzimati izvana. Psiholog vam može pomoći.
