Fenomen naučene bespomoćnosti postavlja se u ranom djetinjstvu, kada dijete shvati da ne može kontrolirati ishod događaja. Bez obzira na to koliko se dijete trudi, situacija ostaje nekontrolisana.
Naučenu bespomoćnost je mnogo lakše spriječiti u djetinjstvu, nego iskoristiti njene koristi u starijoj dobi. Shodno tome, rad roditelja je takođe važan.
Dijete se često plaši neuspjeha, jer je u ovoj situaciji već prošlo gorko lično iskustvo. Međutim, to nije razlog za depresiju. Prvo što treba učiniti je objasniti djetetu postojanje pobjeda i poraza u životu. Naučite dijete da objektivno ističe pozitivne osobine koje se mogu naučiti iz neuspjeha.
Dječja lična bespomoćnost često ide uz takve osobine ličnosti kao što su izolacija, stidljivost i stidljivost. Ni u kom slučaju ne ograničavajte dijete u komunikaciji, čak i ako u tome ima poteškoća. Samo iskustvo ponovljenog prolaska iste situacije može dovesti do pozitivnih rezultata. Dijete će shvatiti da se nema čega bojati.
Naučite dijete da komunicira bez sukoba s vršnjacima. To će vam pomoći da efikasno analizirate korijen problema i pronađete optimalna rješenja. Odigrajte nekoliko konfliktnih situacija u svojoj porodici. Upoznavši ih u životu, dijete će se osjećati mnogo sigurnije.
