Kao što znate, ne postoje dvije apsolutno identične osobe na svijetu. Čak i blizanci, koje poznanici stalno zbunjuju, imaju svoj karakter, svoj unutrašnji svijet. Naravno, svi smo različiti, ali što nas tačno čini jedinstvenima i drugačijima od ostalih?
Koncept "ljudske ličnosti" od pamtivijeka je izazivao iskreno zanimanje mislilaca, filozofa, kulturnih i umjetničkih radnika, kao i običnih smrtnika. Jedan za drugim zamijenjeni su svakakvi koncepti o tome što je ljudska ličnost i kako se formira.
Danas pojam "ljudska ličnost" ima mnogo tumačenja, od kojih svaka nije lišena zdravog razuma. Osobom se naziva i pojedinac koji je spoznao svoju individualnost, a osoba obdarena sviješću i socijalizirana individua.
Psiholozi, govoreći o konceptu "ličnosti", prije svega znače neku vrstu jezgre koja objedinjuje sve mentalne procese određenog pojedinca u jedinstvenu cjelinu, što ljudskom ponašanju daje stabilan i dosljedan karakter. Stoga su u psihijatriji pod posebnim nadzorom uvijek ličnosti kriminalaca, mentalnih bolesnika, kao i ljudi sa ekstrasenzornim sposobnostima. Naučnici pokušavaju eksperimentalno otkriti po čemu se psiha pojedinaca ove kategorije razlikuje od psihe običnih ljudi. Iako je, naravno, ličnost svake osobe ogromno polje za istraživanje.
Do danas je dokazano da se ličnost osobe postepeno formira samo u procesu komunikacije i aktivnosti. Odrastajući izvan društva, ljudska ličnost nema šanse da postane i razvije se. Štaviše, socijalno okruženje igra važnu, ali daleko od jedine uloge u procesu formiranja ličnosti. Svaka osoba takođe ima urođene (biološke) osobine i sposobnosti i o njihovom nastanku se može beskrajno razmišljati. Na primjer, znanstvenici još uvijek ne znaju kako logički potkrijepiti urođene ljudske talente i zašto se dijete rađa s određenom vrstom temperamenta koji se tijekom života ne mijenja.
Jednom riječju, ono što je čovjekova ličnost zaista je neizmjerno pitanje, čije je znanje osuđeno na kasniju evoluciju dok postoji čovječanstvo.
