Nema ništa gore od ravnodušnosti. Predstavlja duhovni vakuum, ravnodušnost prema svemu. Potrebno je boriti se protiv ovog stanja, molitva i dobra djela mogu u tome pomoći.
Nema gore manifestacije ljudske duše od ravnodušnosti. Šta raditi kad nikoga nije briga ni za koga, kad su svi zauzeti samo svojim problemima? U stvarnom svijetu sve je previše pojednostavljeno. Najvažnija stvar nije briga za duhovnost, već briga za fizičku udobnost. Zadovoljna osoba nije sposobna za ljubav, sažaljenje, suosjećanje, milosrđe. Derivat ravnodušnosti je okrutnost. Najokrutniji su ljudi koji u životu nisu iskusili patnju i nevolje.
Borba protiv ravnodušnosti je teška, ali moguća. Prvo morate sami sebi razjasniti određene tačke.
Utvrdite porijeklo ravnodušnosti
Često je uzrokovano porodičnim odnosima. Možda je među bliskim rođacima vladala atmosfera ravnodušnosti i nevezanosti, dijete je bilo prepušteno samo sebi. Često se taj osjećaj rađa iz osjećaja usamljenosti i beskorisnosti.
Izvršite duboku introspekciju
Prije svega, morate analizirati svoja osjećanja i razumjeti odakle je došlo to stanje uma. Možda je ovo za vas obrambeni mehanizam od djelovanja nekog negativnog vanjskog čimbenika.
Budite kritični prema vlastitim nedostacima
Da biste se počeli boriti s ravnodušnošću prema sebi, prvo morate prepoznati njegovo prisustvo. Psiholog ili voljena osoba mogu vam pomoći u tome. Liječi se milošću i dobrim djelima.
Ako se ne borite protiv ove negativne manifestacije, već je kultivirate u svojoj duši, onda vas to može duhovno uništiti kao osobu.
