Čulna je jedna od socionističkih funkcija uključenih u strukturu sociotipa. Carl Gustav Jung po prvi puta je senzoriku opisao kao socionističku funkciju. U socionici je "senzorna" osoba u čijem je socionističkom tipu senzorika vodeća, jaka strana.
U prijevodu s latinskog, "senzorika" znači "percepcija". Percepcija se vrši putem osjetila. U psihologiji i fiziologiji "osjetilno" znači "dano u senzacijama". Osjećanja primamo putem vida, sluha, mirisa, ravnoteže, dodira, osjetljivosti mišića, kože i unutarnjih organa itd.
Senzor je jedna od četiri socionističke funkcije. Zajedno s intuicijom, to je iracionalna funkcija. U tipologiji K. G. Jungova senzacija naziva se senzacija.
Karakteristična karakteristika senziranja je da se interakcija sa svijetom sa stanovišta ove funkcije gradi u materijalnoj ravni. Osoba senzornog tipa usredsređena je na sve što se odnosi na senzacije koje se primaju putem čula, kao i na fizičke radnje.
Čulni svet je svet specifičnih predmeta, koji se neposredno opaža uz pomoć čula i podložan je motoričko-motoričkom delovanju (ti predmeti, zajedno sa objektima okolnog sveta, uključuju i ljudsko telo).
Senzorika je osoba od materije i svega što je s njom direktno ili indirektno povezano.
Karakteristične karakteristike senzorike:
- Senzori se ne mogu dugo prepirati, razmišljati o nečemu, razvrstati svoja stanja, visiti u njima, biti u neizvjesnosti.
- Senzorika je osoba akcije u istoj mjeri kao i osoba senzacija.
- Ako osoba koja senzira ne vidi konkretan praktičan izlaz iz svoje aktivnosti, brzo gubi interes za nju.
- Senzori su u pravilu dobro orijentirani u prostoru, rijetko gube smjer.
Ako osoba koja osjeća mora djelovati u svijetu ideja (na primjer, planirati svoje postupke, postaviti ciljeve i odabrati načine za njihovo postizanje, razumjeti svoja osjećanja ili osjećaje drugih ljudi), onda nedostatak materijala nadoknađuje upornost, svrhovitost, specifičnost u postavljanju zadataka, jasnoća u razumijevanju vlastitih trenutnih želja, vizija kakav će praktični učinak imati njegovo djelovanje.
Čulno u socionici, kao i bilo koja druga socionistička funkcija, može se introvertirati (bijelo) i ekstravertirati (crno).
Introvertirano osjećanje je osjećanje unutrašnjih tjelesnih osjeta. Dumas, Gabin, Stirlitz, Hugo pripadaju bijelo-senzornim tipovima u socionici.
Ekstravertno osjećanje je osjećanje akcije, fizičkog pokreta, aktivne ekspanzivne asimilacije okoline. Crnosenzorni tipovi u socionici uključuju Žukova, Maksima Gorkog, Dreisera, Napoleona.
