Poljubac je navodno nastao promatranjem mrava. Za njega je prijetila smrtna kazna, Finci su ga smatrali krajnje odvratnim, Rimljani su pak bili znak poštovanja. Zaronimo u fantastičnu priču o ljubljenju.
Mravi i Kamasutra
Vaughn Bryant, profesor antropologije sa Univerziteta u Teksasu, u svojoj profesionalnoj publikaciji o poljupcima kaže da prvo spominjanje poljupca datira od 1000. do 2000. godine prije nove ere. To su potvrdila iskopavanja u sjevernoj Indiji, a čini se da je poljubac tada bio pitanje kurtoazije. Naravno, to nije bio poljubac u istom konceptu kakav danas poznajemo. Tadašnji poljubac bio je više poput njuškanja, jer je dio trljao nos o partnerovo lice.
1000 godina kasnije, poljubac se pojavljuje u Kamasutri, ali ovaj put je to zapravo erotski poljubac, a Kamasutra ga spominje više od 200 puta. Od Indije prema zapadu (posebno do Grčke), Aleksandar Veliki je vjerovatno donio poljubac i ova metoda je odmah stekla popularnost među Grcima. Od tada se proširio i na druge zemlje.
Ali postoji i teorija da poljupci potječu od starih Rimljana, koji su primijetili kako im mravi dodiruju čeljust, kao da "ugodno komuniciraju". Tako su odlučili i sami probati. Druga teorija je da ljubljenje dolazi iz prakse kada su majke žvakale hranu za svoju djecu, a zatim je stavljale u usta bebama.
Ipak, na primjer, drevni Finci smatrali su da je ljubljenje vrhunac nepristojnosti i grubosti, uprkos njihovoj navici da zajedno plivaju goli. Za Rimljane je poljubac bio priznanje statusu osobe, čak su i dijelovi tijela kojima je pripadala bili diferencirani. Poljubac je u Ameriku stigao s Kolumbom i, vjerovatno, to je bilo jedino što je donio sa sobom i na čemu su autohtoni ljudi bili zahvalni. U 16. stoljeću u Napulju se ljubljenje smatralo glavnim prijestupom.
