Svaka osoba doživljava događaje na svoj način i iznosi svoje misli drugima. Međutim, od davnina su se zakoni logičke konstrukcije zaključaka koji mogu utvrditi istinu i zablude ukorijenili u društvu.
Instrukcije
Korak 1
Koliko su vaše izjave dosljedne?
Osoba mora imati stabilno razmišljanje i pokazati dosljednost u izražavanju vlastitih misli. Među osnovnim zakonima logike razlikuje se zakon identiteta. Njegova suština leži u činjenici da u procesu konkretnog rezonovanja date misli moraju biti identične, tj. su jednaki sebi U zaključivanju ne bi trebalo biti kontradikcija, a jedna misao ne može biti zamijenjena drugom. Nedopustivo je predstavljati identične misli kao različite i kombinirati različite koncepte u jednu kategoriju i izjednačavati ih. Na primjer, često tokom razgovora ljudi namjerno nastoje skrenuti pažnju sagovornika i postavljati pitanja koja nisu povezana s temom razgovora. Pogrešna upotreba homonima u govoru - riječi koje imaju dva značenja mogu dovesti do nedostatka logike. Na primjer, govoriti o osobi kao o povijesnoj osobi, jer bi se u njenom prisustvu uvijek dogodile neke priče, predstavljalo bi kršenje zakona o identitetu. U ovom slučaju, druga izjava ne slijedi iz prve i nisu jednake po sadržaju.
Korak 2
Imate li oprečnih misli i uvjerenja?
Prema zakonu protivrečnosti, ne može se istovremeno nešto potvrditi i poreći. Ako bilo koji objekt ima određeno svojstvo, tada je neprihvatljivo negirati tu kvalitetu. Neće biti kontradikcija ako osoba govori o različitim temama ili o istoj stvari, ali uzeta u različito vrijeme ili u različitim situacijama. Na primjer, reći da je kiša povoljna na jesen ne bi bilo tačno. To će biti dobro za rast gljiva, ali ne i za berbu. Dakle, dvije suprotstavljene presude ne mogu se primijeniti u istom pogledu.
Korak 3
Možete li odabrati tačnu izjavu kada su vam predstavljene dvije suprotne izjave?
Zakon izuzeća treće navodi da će od dvije oprečne misli jedna biti istina, a druga laž. Trećeg nema. Prema ovom zakonu, predmet ili sadrži određeno svojstvo ili je odsutan. Ali ovaj princip nije primjenjiv na presude koje se odnose na budućnost i samo su pretpostavke. Takođe, ne koristi se u slučajevima kada su obje presude svjesno lažne. Na primjer, nema smisla odabrati pravu odluku kada se tvrdi da su sve gljive jestive ili ne. Zakon se primjenjuje u slučajevima kada se radi u teškoj situaciji: istinitoj ili netačnoj.
Korak 4
Jeste li dovoljno uvjerljivi u svom govoru?
Zakon dovoljnog razuma formulira potrebu da bilo koja istinska misao ima dovoljno opravdanja. Istovremeno, naglasak je stavljen na činjenicu da je nemoguće dokazati lažne misli. Svi se ljudi varaju, ali samo budale i dalje brane svoje zablude. Bilo koja istina može se dokazati davanjem dovoljnog broja činjenica.
