Od djetinjstva smo kažnjeni za ispoljavanje negativnih emocija, potičući nas da budemo poslušna ugodna djeca. Odrasli, mnogi od nas i dalje nose masku dobre djevojke, zaboravljajući na svoju psihu. Ali naše zdravlje i kvalitet života općenito ovise o tome.
Vikanje, plakanje, izražavanje nezadovoljstva sa ženom zabranjeno je čak i u vrtiću, jer „to nije pristojno“, „poslušne se devojčice ne ponašaju tako“. Čak je i mrštenje lica ili obrana od komšije u pješčaniku uzdignuto u rang nedostojnog ponašanja. "Ti si dobra djevojčica, prestani plakati", nastavljaju školovati u školi. I djevojka se zaustavlja, postepeno gubeći sposobnost da vidi svoje negativne emocije. Ali iz činjenice da su se prestale razlikovati, ove emocije ne idu nikamo, već su pohranjene u našoj psihi, na kraju tvoreći opasne naslage.
Izvana, žena izgleda predivno - svima se smiješi, nežno govori, ne svađa se sa suprugom ili komšijama. Ali u njoj tinja vulkan. Nije daleko vrijeme kada će još jedna potisnuta negativna emocija - bijes, ogorčenost, ogorčenost - postati par u plastu sijena.
Od nekada poslušne djevojke, žena se može pretvoriti u zlu bijes, neprestano nezadovoljna svime, ili čak dobiti živčani slom kad više nije moguće snaći se bez psihoterapeuta. Dešava se i da potisnute emocije prvo postanu napetost u određenim dijelovima tijela, a zatim - tegobe i bolesti. O tome postoji čak i posebna nauka - psihosomatika bolesti. Ponekad, pod težinom netaknutih emocija, žena može postati ovisna o alkoholu. Zbog toga je opasno biti dobra djevojka.
Ne možeš svima udovoljiti. Uvijek će biti ljudi koji nas neće voljeti. Stoga je bolje dopustiti sebi da budete loše volje nego pokušati ugoditi drugima. Možete sebi reći kada trebate: "da, boli me, razočaranje, ogorčenost" i samo si dopustite da to osjetite. Mnogo je načina da zaplačete u jastuk, napišete svoja osjećanja na papir i zapalite ih, podijelite s prijateljem. Glavno je da ne skrivate negativne emocije od sebe, već da to dozvolite.
