Psihološko savjetovanje je organizirani razgovor na temu, tijekom kojeg klijent i profesionalni psiholog zajedno razumiju problem i pronalaze najbolje načine za njegovo rješavanje. Da bi se konsultacije odvijale bez problema, vrlo je važno pravilno ih organizirati.
Instrukcije
Korak 1
Osigurajte sve potrebne uslove za ugodnu komunikaciju. Psihološko savjetovanje zahtijeva određenu iskrenost od klijenta i spremnost da psihologa pusti u lična područja njegovog života. Stoga je vrlo važno da se klijent nalazi u ugodnom okruženju. Izbjegavajte sobe s jakim svjetlom ili, obratno, prekomjerno zamračene. Prostor za savjetovanje treba biti dobro izoliran od vanjskih zvukova, tako da klijenta ne ometaju tuđi zvukovi i, s druge strane, da se ne boji da ga netko drugi čuje.
Korak 2
Pripremite se za sastanak sa određenim klijentom. Ako je moguće, proučite njegov lični dosije prije nego što se sastanak održi direktno. Doznajte o njegovoj porodici, poslu, konsultacijama s drugim ljekarima, ako su već bili. Pozovite klijenta da test završi kod kuće i donese vam ga dan prije sastanka. Tada ćete imati vremena za analizu materijala i razradu najbolje komunikacijske strategije.
Korak 3
Slušajte pažljivo klijenta. Pronaći razgovorljivog pripovjedača puno je lakše nego naći dobrog slušatelja, pa ljudima neprestano nedostaje pažnje. Obraćajući se psihologu, osoba očekuje da je barem čujemo. Govor je samo po sebi dio svake terapije: veza između govora i mišljenja mnogo je jača nego što se često čini. Verbalno formalizirajući svoju misao, osoba počinje na problem gledati na drugačiji način, što mu često pomaže da ga riješi.
Korak 4
Nemojte nametati svoje mišljenje klijentu. Zadatak profesionalnog psihologa nije da riješi svoj problem za osobu, već da mu pomogne da samostalno razumije poteškoće koje su se pojavile. Vrlo je važno da klijent sam donese određenu odluku i bude spreman biti odgovoran za napravljeni izbor.
Korak 5
Izgradite svoju komunikaciju prema principu dijaloga. Njegova suština nije u naizmjeničnoj razmjeni primjedbi, već u unutarnjem razumijevanju i prepoznavanju prava svakog od učesnika u razgovoru na ličnu slobodu i samoodređenje. Komunikacija treba biti dvosmjerna i zasnivati se na uzajamnom poštovanju, u suprotnom savjetovanje će izgubiti smisao. Psiholog ne samo da treba očekivati otvorenost od klijenta, već i biti spreman da se psihološki otvori, ne dopuštajući pritisak na sebe, ali i ne vršeći pritisak na sebe. Samo ako psiholog i klijent daju jednak doprinos u rješavanju problema, razgovor će biti učinkovit.
