Postoje opća pravila i smjernice za savjetovanje koje psiholog mora slijediti. Ovi principi čine rad savjetnika i klijenta strukturiranijim i efikasnijim.
- Svaki klijent je jedinstven. Dvije identične situacije u principu ne mogu postojati. Stoga je u psihološkom savjetovanju važan pristup usmjeren na osobu.
- Stavovi, stavovi i stavovi klijenta mogu se promijeniti tokom konsultacija. Potrebno je predvidjeti pojavu novih problema.
- Klijentove probleme prije svega mora shvatiti sam klijent. Ljudi koji dolaze na konsultacije bez motivacije, češće nego ne, ne mogu prihvatiti odgovornost za postojanje problema i njihovo kasnije rješavanje.
- Udobnost i sigurnost klijenta glavne su komponente konsultacija. Ako tokom rješavanja svojih problema osoba doživi moralnu ili fizičku nelagodu, tada bi psiholog trebao prestati raditi ili je prenijeti na drugi kanal.
- Psiholog mora koristiti sve svoje najbolje osobine, kako profesionalne, tako i lične, tokom savjetovanja. Uprkos tome, mora zapamtiti da glavna uloga u rješavanju klijentovih problema leži na samom klijentu. Ako problem nije riješen, onda zbog toga nema potrebe da sebi namećete egzistencijalnu krivnju.
- Rezultat savjetovanja može biti ili ne odmah vidljiv ili odložen na vrijeme.
- Konsultant se uvijek mora pridržavati pravila profesionalne etike.
- Savjetovanje se treba temeljiti na teorijskom znanju. Međutim, ogromno povjerenje u obrazovnu literaturu i potpuno isključivanje ličnih ljudskih kvaliteta mogu dati destruktivan rezultat savjetovanja.
- Savjetnik treba razlikovati probleme od dilema i retoričkih pitanja.
- Proces savjetovanja trebao bi biti dvosmjerna interakcija.
