Maltretiranje znači maltretiranje pojedinca, kako od strane jedne osobe, tako i od strane grupe. Pojedinac je fizički ili mentalno zlostavljan.
Nasilje je najčešće u obrazovnim institucijama. Djeca biraju žrtvu i ponižavaju je, pokušavajući tako sakriti vlastite nedostatke. Vrlo je teško, a ponekad i gotovo nemoguće riješiti već postojeću situaciju sukoba između učenika i razreda. Stoga prevenciju treba započeti već u osnovnoj školi.
Važna komponenta je stvaranje povoljne psihološke klime u učionici. Roditelji i nastavnici trebaju biti uključeni u okupljanje djece. Djeca moraju biti u mogućnosti međusobno komunicirati. Obično se takva interakcija provodi kroz različite klubove, krugove, događaje usmjerene na sport, kulturu i hobije.
Psiholozi i socijalni pedagozi trebali bi obratiti pažnju ne samo na problematičnu djecu. Često naizgled smirenoj, stidljivoj djeci treba dijagnostika. Glavni zadatak psihologa je razviti ličnost takvih školaraca, podići im samopoštovanje, tako da se mogu zauzeti za sebe u budućnosti.
Sljedeći korak je vođenje razgovora, igara i treninga usmjerenih na nenasilno rješavanje sukoba. Studenti bi trebali naučiti razumjeti da je bolje pronaći kompromis nego šakama rješavati probleme.
Posljednji korak je korektivni rad sa školarcima koji se od malih nogu pokazuju kao agresor, poticaj svađa. Prije svega, potreban je složen rad s takvom djecom, odnosno uticaj škole i porodice. Potrebno je postaviti okvir neprihvatljivog ponašanja za dijete, ali istovremeno treba zaboraviti da i najproblematičnije dijete treba ljubav i poštovanje.
