Vjerovatno se gotovo svaka osoba susrela s izjavom da je prije bilo bolje i "kuda ide ovaj svijet". Možda smo i sami nositelji sličnih stavova. Ipak, objektivno se čini čudnim da svako sljedeće povijesno razdoblje postaje sve gore i gore. Možda je ovo stereotip percepcije?
Zaista, svaki put kad čujete za nešto što je prije bilo bolje, pojavi se blago zbunjenje. Proživjeli smo mnoge kritične, pa čak i tragične situacije u našoj zajedničkoj sudbini. U proteklih 100 godina bilo je revolucija, kolektivizacije, represija i ratova, i to mnogo objektivnije složenijih i gorih od sadašnjeg vremena, što je također teško na svoj način.
Iznenađujuće je da su takve izreke bile u upotrebi i prije 50 i 100 godina i, izgleda, tokom čitavog perioda ljudskog postojanja. Stoga nije svijet taj koji propada, ali iz nekog razloga ljudi vrijeme doživljavaju na svoj način, subjektivno. Koji bi mogli biti razlozi za takvu percepciju?
Oni koji mogu upoređivati različita vremena u pravilu kažu da se prije živjelo bolje, što znači da ljudi više nisu mladi, barem zreli ili čak stariji. Ako uzmemo u obzir njihovu ličnu historiju, postaje jasno da je njihova mladost zapala u period koji oni smatraju najboljim, jer je mladost uvijek nada, višak snage i vjere u život. Možda je njihova percepcija, koja je ranije bila bolja, povezana upravo sa ličnom percepcijom tog vremena, koja se poklopila s prosperitetnijim periodom u njihovoj ličnoj istoriji. Sadašnje vrijeme, koje je, prema njihovim riječima, "mnogo gore nego prije", jednostavno je palo na onaj period u životu kada su se nakupljala razočaranja i problemi, i shodno tome, mnogo se subjektivno doživljava u crnim tonovima.
Bez obzira na vrijeme, ono ima svoje mogućnosti za razvoj, kao i svoje poteškoće. Osoba u mladosti se jednostavno može bolje prilagoditi i uklopiti u svoje vrijeme, koje tada smatra najboljim. Probleme je lakše riješiti, više pokreta i mnoge su poteškoće, koje se danas shvaćaju kao probleme, u mladosti doživljavali kao izazov.
Takođe treba napomenuti još jedan faktor. Čovjeka formira kultura koja ga okružuje u djetinjstvu i, u manjoj mjeri, u mladosti. To je mentalitet, vrijednosti, ideali, osobenosti odnosa, specifičnosti komunikacije među ljudima i mnogo toga što je svojstveno ovom određenom vremenu. Sve ove osobine postaju mu poznate i kao da su mu se utisnule vrlo duboko.
Ali šta ako dođe drugo vrijeme kada se norme i vrijednosti dramatično promijene? U tom slučaju, osoba se može osjećati nepotrebno ili „izvan mjesta“. Ovo nije njegov svijet, ni njegova kultura, on se osjeća kao stranac među onima koji tek počinju pohlepno upijati novo vrijeme. Očigledno je da istovremeno osjeća prošli vremenski period kao nešto poznatije i počinje padati u nostalgiju za "dobrim vremenima".
Svaka nova generacija živi u pomalo novom svijetu u odnosu na prethodnu. Dovoljno je osjetiti razliku u percepciji života generacije prije i poslije perestrojke. Kako su se promijenile pjesme, filmovi, knjige, moda?
Uz to, na percepciju života i nečijeg mjesta u njemu utječe i zdravstveno stanje koje se s godinama pogoršava, pa samim time daje svoj negativan doprinos.
Nostalgija za prošlošću može nastati i kao rezultat starosne krize, od čijeg prolaska ovisi dalja percepcija sebe i okruženja.
Stoga je u ovom broju ključni faktor subjektivnost percepcije stvarnosti, a ne stvarno pogoršanje stanja našeg svijeta.
