Stanje stalnog progona, nečije prisustvo i anksioznost mogu ukazivati na prisustvo mentalne bolesti. Dobila je ime manija ili zabluda progona. Protiv ove bolesti se može i treba boriti.
Instrukcije
Korak 1
Manija progona je stanje u kojem osoba osjeća nečije prisustvo i promatranje. Gnjavi ga osjećaj tjeskobe, što dovodi do sumnje. Manija progona također se naziva zabludom i odnosi se na znakove ludila.
Korak 2
Psihijatri već dugo proučavaju maniju progona, ali još uvijek nisu uspjeli utvrditi tačne razloge njenog nastanka. Ljekari nekima od njih pripisuju genetsku predispoziciju. Psihološka trauma, prema mišljenju psihijatara, takođe može izazvati razvoj ove bolesti. Takve povrede uključuju nezdravu okolinu na poslu, u porodici i socijalne probleme.
Korak 3
Uzroci manije progona mogu biti trovanja drogom ili alkoholom. Ova bolest može prouzročiti oštećenje mozga poput vaskularne ateroskleroze, Alzheimerove bolesti. Nenormalnosti centralnog nervnog sistema takođe mogu dovesti do manije progona. I, konačno, liječnici poremećaje stresa nazivaju još jednim razlogom za razvoj ove bolesti.
Korak 4
Manija progona može se prepoznati po nekim simptomima koje osoba ima. Tu spadaju izolacija, stalni osjećaj da neko uznemirava ili prijeti, nepovjerenje prema ljudima, sklonost samoizolaciji, sumnjičavost, nesanica, stalna napetost, napadi straha, agresije.
Korak 5
Uočivši takve simptome kod neke osobe, odmah trebate kontaktirati stručnjaka. Ljudi s manijom progona u pravilu sebe smatraju potpuno zdravima. Ali ako se pokaže barem nekoliko simptoma, trebate prisiliti pacijenta da se javi liječniku, jer samo na zahtjev rođaka osoba može pristati da ode kod specijaliste.
Korak 6
Maniju progona je teško liječiti, jer dugotrajno proučavanje bolesti još uvijek nije dalo značajne rezultate. Glavnim uzrokom zabluda progona smatra se kršenje mozga. Stoga u dijagnozi ove bolesti polaze upravo od te ideje. Psihoterapeut ne samo da vodi razgovor sa pacijentom, već ga upućuje na rendgensku i magnetnu rezonancu mozga, kao i elektroencefalografiju.
Korak 7
Ako je bolest blaga, psihijatar je ograničen na razgovor sa pacijentom. Na recepciji liječnik propisuje potrebne lijekove za osobu s manijom progona. Vremenom pomažu u prevladavanju bolesti.
Korak 8
U teškim slučajevima, kada pacijent pokaže agresiju i pokuša šakama dokazati nevinost, prima se na kliniku. Liječenje manije progona odvija se uz pomoć insulinske terapije, tableta za smirenje, elektrošok terapije, psihotropnih lijekova, sedativa i psihoterapije. Ako su lijekovi, alkohol ili lijekovi uzrok bolesti, trebate ih prestati uzimati i podvrgnuti se rehabilitaciji.
Korak 9
Elektrokonvulzivna terapija se ne koristi za paranoične oblike manije progona. U ovom slučaju se ispostavlja da je neučinkovit. Ovo se odnosi i na insulinsku terapiju.
Korak 10
Terapija lijekovima je neučinkovita ako se ne kombinira s drugim metodama. Trankvilizatori, sedativi i antipsihotici mogu pomoći smiriti razbijenu psihu. Oni će takođe spriječiti pogoršanje bolesti.
Korak 11
Psihoterapija je efikasna u slučaju upotrebe hipnoze, jer uvjerenja bolesne osobe praktično nisu podložna vanjskom prilagođavanju. Pacijent će imati koristi od stvaranja uspješnih porodičnih odnosa. Moramo imati na umu da manija progona u odsustvu potrebnog liječenja može dovesti do depresije, shizofrenije, štete drugima i sebi, paranoje.
